torsdag 17 november 2011

Uvod



Manje nego igde težim ovde za potpunošću, jer bih morao da ponovim ona mnoga, delom izvrsna pravila za život, koja su mislioci svih vremena sastavili, počevši od Teognisa i Lažnog Solomona pa do Larošfukoa, a ne bih mogao da izbegnem ona mnoga izveštala opšta mesta. S potpunošću otpada većim delom i sistematski red u izlaganju. Ali, ako nema potpunosti i sistematičnosti, nema bar ni one dosade koja ih neminovno prati, i za čitaoca je to ipak utešno, pošto sistematičnost u stvarima ove vrste za sobom neizostavno povlači dosadu. Ja sam prosto dao što mi je padalo na pamet, učinilo se vredno saopštenja, a što, koliko se sećam, još nije bilo ili bar nije sasvim tako kazano; pabirčio sam, dakle, po ovom nedoglednom polju na kojem su drugi žnjeli.


Da bih, ipak u toliku raznovrsnost pogleda i saveta koji ovamo spadaju, uneo nešto reda, hoću da ih podelim u opšte, u one koje se tiču našeg držanja prema nama samima, zatim, prema drugima, i naposletku, prema životu i sudbini.

Inga kommentarer:

Skicka en kommentar